Prodaje se kuća, 180 m2 okućnice, sa pogledom na more!

Obiteljska kuća s pogledom na more i s 180 m2 okućnice nalazi se na mirnoj lokaciji nasuprot dječjeg igrališta u centru Peroja.
Prizemlje se sastoji od hodnika, kupaonice, velikog dnevnog boravka s terasom, blagovaonicom i kuhinjom, gdje je unatoč multifunkcionalnosti ovog boravišnog prostora, zadržan dojam prostranosti i ugodnosti. Lijepa terasa smještena je s dvorišne strane , s pogledom na zelenilo vrta.
U potkrovlju se nalaze dvije spavaće sobe i kupaonica međusobno povezane hodnikom i open space-om prostorom.

U cijeni su uključeni još sljedeći radovi :
- vanjska i unutarnja stolarija
- fasadni i svi zidarski radovi
- vodovodna i elektro instalacija
- radovi postavljanja keramike i laminata (materijal o trošku kupca )
- 1 klima uređaj
- u cijenu su uključeni svi priključci : voda, kanalizacija i struja 4,7 kw
- terase,žičana ograda,dvorišna vrata ( velika i mala)
- bravarski radovi ( ograda stubišta )
- sanitarije i montaža

U cijenu nisu uključeni sljedeći radovi:
- i- izgradnja bazena, uređenje okoliša, dovoz zemlje te sadnja trave i pergole

Unutrašnje uređenje kuće može se prilagoditi po želji kupaca jednako kao i završni radovi, koji se mogu mijenjati ovisno o potrebama.

Gradnja dvojne obiteljske kuće započela je : 19. ožujka 2012. godine.

Završetak radova u roku od 60 dana.

Gradnju možete pratiti na našim facebook stranicama Plaže Peroja/ Beach near Peroj

Vodnjan/Dignano, gradić na jugozapadu Istre, od Pule udaljen 11,7 km, na 135 metara nadmorske visine, područje je starih tradicija nastalo na tragovima prethistorijskih gradina u obliku koncentričnih krugova ili eliptičkih oblika u tehnici suhozida koje su na širokom području postojale od najdavnijih vremena.

Vodnjan je nastao i dugo opstao sa svojim osobitim karakteristikama srednjovjekovnog urbano-ruralnog mjesta, da bi u naše vrijeme postao poput čovjeka s bogatom prošlošću. Njegovo široko područje s bezbrojnim karakterističnim kažunima, izgrađenim u tehnici suhozidina, koji su označavali vlasništvo, svjedok je milenija u kojem su se stanovnici bavili poljoprivredom, posebice maslinarstvom i vinogradarstvom kao osnovom vlastitog materijalnog blagostanja.
Stari Rimljani, nakon što su porazili Histre, starosjedioce ovog područja, (II. st. prije Krista) stalno su se naselili u ovim krajevima, prepuštajući se turizmu. Znali su kako iskoristiti prednosti ovog područja: tlo i klima prikladni su za poljodjelstvo, prije svega za maslinarstvo i vinogradarstvo.
U II st. prije Krista, teritorij Vodnjana dobio je na čuvanje neki Attinivs. Vodnjan bijaše poznat u to doba kao VICUS ATTINIANUM, od čega vjerovatno nastaje ime ADIGNANI, DIGNANO. Za slavensku transkripciju potrudio se hrvatski seoski živalj iz okolice koji je noseći pune korpe vlastitih proizvoda hitao na tržnicu... va Dinjane, va Vodnjane, najposlije u Vodnjan.

Vodnjan se navodi već u povijesnim zapisima iz 932. u vrijeme Pietra Candianoa kojem su istarski gradovi davali amfore "dobrog vina" u zamjenu za zaštitu.
Prvi pisani trag Vodnjana, javlja se 1194. god. u jednoj presudi gdje se spominje Poponis de Adignanis.

Nakon raspada zapadnog Rimskog Carstva život u Vodnjanu se nastavio i pod Ostrogotima (Barbarima) i pod Bizantom. Prvo razaranje pogodilo je Vodnjan 751. god., napadom Longobarda i Avara, a dolaskom Karla Velikog zahvatilo ga je razdoblje feudalizma.

Okolica današnjeg Vodnjana je obilovala drvima za ogrijev, stokom, žitaricama, kvalitetnom ulju i vinu, što je doprinijelo njegovom razvoju.
Prema legendi, Vodnjan je nastao iz udruge sedam vila koje su bile dio kolonijalnog dobra Pule. Kako bi se mogao oduprijeti od neprestanih prepiranja između akvilejskog patrijarha i Venecije, sedam vila okolice (Vodnjan, Mednjan, Guran, Sveti Kirin, Mandriol, Sveti Mihovil od Banjola i Sveti Lovro) udružuju se u jedno mjesto: današnji Vodnjan.


U težnji da se domognu barem ograničene autonomije, Vodnjanci su odlučili da im je probitačnije pokoriti se Mlecima, pod čijom su vlašću ostali sve do pada Presvijetle Republike (1797.).
Postigavši znatnu važnost, 1330. god. Vodnjan se odvaja od Pule i dobiva svojeg mletačkog upravitelja.
Iz tog vremena i kulturnog ozračja (XIII st.) nastao je i vodnjanski Statut, kojim se regulira privatno i javno pravo. Radi se o razrađenoj i poboljšanoj inačici jednoga prethodnog (nastalog vjerojatno 1212. god., kad su se Vodnjan i neka veća okolna sela sjedinili u jednu župu). Vrijednost mu je potrvđena i njegovom dugovječnošću i činjenicom da su njegove odredbe ostale na snazi više od četiri stoljeća, sve do dolaska Austrije.


Padom Venecije, za vrijeme austrijske vladavine, Vodnjan biva ponovo pripojen Puli. Od 1805.-1813. u Istri nastupa tranzitno razdoblje vlasti Napoleona, a od 1814.-1918. Vodnjan ponovo pada pod austrijsku vlast i zbog svog strateškog geografskog položaja, kao važno prometno čvorište dobiva na važnosti.


Sa prvim i drugim svjetskim ratom dolazi do velikih promjena, i tek 1993. god. Vodnjan ponovo dobiva status Općine, koja danas obuhvaća Galižanu, Peroj, Barbarigu i Gajanu.


Grad je u unutrašnjosti svoje povijesne jezgre sačuvao svoj poseban srednjovjekovni izgled s vežama i uskim uličicama koje nepravilno vijugaju među kućama, s kaldrmama i pročeljima od obrađenog kamena, starim ulicama s još uvijek upečatljivo raspoznatljivim gotičko-venecijanskim, renesansnim i baroknim stilom, te brojnim crkvama bogatima sjećanjem i djelima.
Ulicama Vodnjana sve još uvijek odiše prošlošću: od gotičke palače grofova Bettica i lica uklesanih u kamen na pročeljima zgrada, od ukrasa od kovanog željeza na bunarima, do drvenih rezbarenih vrata važnih palača i elegantne crkve Sv. Marije Karmelske.
Grad se urbanistički širi i zahvaća periferiju ne nagrđujući profil gradskog naselja nadvišenog najvišim zvonikom u Istri.